Странице

недеља, јул 21, 2013

Ispovesti jednog svaštočita, tom treći

Hronike vilin-kraljice-superheroine-hipsterke

Da, dobro ste pročitali podnaslov. To je glavna junakinja mog nenapisanog fantastičnog romana (hm, suviše nenapisanih knjiga, moraću da napravim biblioteku nikad napisanih knjiga ili nešto tome slično da ih čuvam u njoj), a već stvorena prema  veoma detaljno mi izloženoj ideji moje najdraže drugarice-koleginice-hefea. A kada hefe nešto naredi, pa makar to bilo i na svaštočitov i svaštopisov rođendan, to mora da se nekako ostvari.

Sve u svemu, dadoh svom hefeu i mladoj kolezinici, budućoj plamenoj-crvenokosoj ratnici u gore pomenutom romanu, milijarditu verziju svoje davno započete priče. Tu fantastičnu priču sam počela da pišem još pre, uh, ima 15 godina, potpuno opčinjena Tolkinom i Herbertom. Stoga, danas vam otvaram prvu, Mesečevu kapiju, pravo u svet epske fantastike.

Hefe, ima i zmajeve!
Moje je mišljenje da svakom žanru i piscu treba pružiti bar jednu šansu. Zato, ako nameravate da date epskoj fantastici šansu onda počnite sa Tolkinom. I ne dajte, drage moje čitateljke, da vas odvrate sa tih staza pričama o tome kako je epska fantastika za male dečake i kako nema puno ženskih likova. Pa, dobro, možda ih i nema koliko muških likova, ali je zato svaki ženski lik pravi mali savršeni dragulj.

Poslednji vilin-brod
Tolkin. Sa njim, to jest sa Gospodarom Prstenova je počela jedna divna, uzvrćena ljubav između mene i epske fantastike. Čitala sam ga, tačno šest godina i tri dana. Šest godina mi je trebalo da shvatim da mogu da preskočim prvih petnaest strana, odnosno traktat o travi za lulu. Preostalih hiljadu i kusur sam pročitala za tri dana. I vraćala im se sve dok nisam zapamtila da je kraljica Berutjela imala deset mačaka, devet crnih i jednu belu. Kasnije sam pročitala i Hobita i Silmarilion, vraćajući se kroz povest o Srednjoj zemlji unatraške. Možda mi je zato Silmarilion omiljeni.

Nekako odmah posle Tolkina, naletela sam na En Mekefri i Hronike Perna, odnosno, prvu knjigu iz serijala, Let Zmajeva. Slučajno su mi korie privukle pažnju, to prvo, prastaro i po meni najbolje prevedeno izdanje ilustrovao je Bob Živković, a kada neku knjigu ilustruje Bob, onda knjiga ne može a da ne valja. Knjigu sam lepo pročitala kod ujaka, a onda je ona završila u mojoj torbi, pa u Beogradu, da bih mu njeno prebivalište otkrila tek pre koju godinu, a i to samo zato što sam odlučila da budem fina i što me je grizuća savest naterala da mu nadoknadim taj nedostatak Odisejom u svemiru 3001. Alnari je pre desetak, ima već toliko godina, objavio reizdanje, kao i naredne dve knjige... a onda su stali sa objavljivanjem, na moje veliko žaljenje. Ja sam u međuvremenu uspela da nađem knjige na engleskom i da pročitam još nekoliko. Sve u svemu, svako ko iole voli zmajeve mora da pročita Enine knjige.

I za kraj, treći epsko-fantastični serijal koji vam nudim za letnje čitanje je sveprisuti Martin i njegova Pesma leda i vatre. Ne postoji teoretska šansa da neko već nije čuo za ove knjige, ili pak za prateću seriju Igra prestola. Ista je ponuđena već hefeu kao lagano letnje štivo (bilo je nekih nesporazuma oko Kejtlininih poglavlja, njihove brojnosti i rasporeda, ali to je prevaziđeno) i ovim poručujem njenom visokopočitajemom veličanstvu vilin-kraljici-superheroini-hipsterki da će dobiti kratki test čim se vratim sa odmora, što znači da ima otprilike mesec dana da završi prve dve knjige. Sasvim dovoljno, zar ne? Inače ću je ubiti u prvom poglavlju mog nenapisanog romana!

P.S. Eto, otkrila sam divotnu prednost nenapisane knjige, mogu da pretim ubistvima u prvom poglavlju čim mi nešto nije po volji.
P.P.S. O Herbertu i Dini u sledećem blogu.

субота, јул 13, 2013

Ispovesti jednog svaštočita, tom drugi

Nazovi Z radi ubistva

Svako godišnje doba je idealno za čitanje knjiga. A leto, dugačko i toplo, bezbrižni dani raspusta i odmora, najbolje je za čitanje serijala. I to ne bilo kakvih serijala, nego završenih serijala. Jer, nema ničeg goreg nego se godinama nervirati što pisac nikako da dovrši narednu knjigu. Još ako i u međuvremenu umre! Zato ovog leta, sleduju vam priče o serijalima knjiga.
Razgovor vođen jednog davnog leta, kada sam imala trinaest godina, između moje majke i ujaka.

Ujak: A šta radi dete?
Mama: Dete čita Agatu Kristi.
Ujak: Hahaha, pazi da te ne otruje.

Da, to je bilo leto kada sam ja pročitala sve Agaticine knjige kojih sam mogla da se domognem, što u biblioteci, što od gorepomenutog ujaka. Od tog trena, za mene je ona neprikosnovena kraljica krimića, savršena u svakom pogledu. Kasnije sam joj pridodala i dva viteza, Artura Konana Dojla, mada priznajem da mi je televizijski Šerlok Holms malkice draži, pre svega zbog savršenog Džeremija Breta (jedini Šerlok u mom elementarnom svetu), i Borisa Akunjina sa njegovim knjigama o Erastu Petroviču Fandorinu. 
Naravno, pokušavala sam ja i sa drugim piscima i detektvima, ali nekako nisu uspeli da mi prirastu srcu. Nedostajalo im je šarma, vispernosti, duhovitosti, uglađenosti jednog Poaroa, Holmsa i Fandorina. Nekako su bili suviše grubi i suviše skloni da sve reše uz pomoć pištolja; suviše metaka, viskija, more krvi i bar dvadeset mrtvih do kraja knjiga, a premalo malih sivih ćelija i misterije. Već posle dve strane na kojima ima deset što mrtvih što nestalih znate ko je ubica. Izem ti krimić kada ne poželiš da mu najpre pročitaš kraj, pa potom na miru uživaš u priči.

P.S. Iz ovog buljuka kojekakvih detektiva i sudskih istražitelja-patologa, izuzimam prljavu dektektivku Harijetu, koja zalužuje poseban tom u mojim budućim pisanijima.

среда, јул 10, 2013

Ispovesti jednog svaštočita, tom prvi

Lepo reče meni moj brat od tetke, knjige će mi doći glave. I dođoše mi, pre tri nedelje sam morala da pomeram sve knjige sa police, pomeram policu, brišem prašinu, vraćam policu, vraćam knjige. Rezultat ove akcije, išijalgija zbog koje sam poslata da ležim na najtvrđem krevetu u kući. koji je, slučajnost (ili ne!), zgodno lociran baš ispod pomenute police sa knjigama.

Gledajući tako u knjige koje sam tokom svog čitalačkog staža bar dva put pročitala i prevrćući se u potrazi za najboljim položajem, što je ravno potrazi za Svetim Gralom, shvatih da su one moje nepresušna inspiracija za blogovanje. U narednih nekoliko unosa, pokušaću da vam približim svoj svaštočitalački svet, ko zna možda nađete neku dobru ideju šta da čitate tokom ovih vrelih, sparnih, letnjih dana. 

Mali glosar, sklon dopunjavanju tokom ove serije postova:

Svaštočit - moja malenkost, strastveni čitalac knjiga, sa širokim poljem interesovanja i spremnošću da svakoj knjizi i svakom žanru pruži bar jednu šansu. Da, to uključuje i Kuelja, čik-lit, vestern-romane Zejna Greja, Tolstojevskog, Sumrak sagu, Dvorsku ludu i ko zna, možda, jednog dana kad nađem u biblioteci Pedeset nijansi sivo, čisto da udovoljim sopstvenoj radoznalosti.