Странице

понедељак, јун 25, 2007

Radjajte decu!!!

Ne prodje jedna nedelja a da u nekim nasim novinama ne procitam makar jedan naslov: "Bela kuga preti Srbiji!", "Srbi postaju najstariji narod u Evropi!", "Rode vise ne slecu na nase dimnjake" ili "Radjate, Srpkinje, decu!!!" Procitam i tekst ispod takvog naslova, naravno, ne ocekujuci da se on u bilo cemu razlikuje od onog objavljenog pre nedelju dana. I onda, moram da se zapitam, da li gospoda novinari znaju koliko je tesko roditi i odgajiti zdravo i normalno dete u Srbiji? Pruziti mu, ako nista drugo. a onda ono najosnovnije? Znaju li koliki su porezi na decu? Dobro, ne na decu, to jos nisu poceli da oporezuju (mada nisam sigurna da neki nas poslanik nece i to predloziti u cirkusu, pardon, skupsitini), vec na stvari za decu, igracke, odecu, knjigice... Gledam pre neki dan u prodavnici... pakovanje sa deset pampers pelena kosta oko 2000 dinara!!! Sjajno!!! Knjige za decu sam prestala da gledam. Isprepadam se kada vidim koliko kostaju one koje bih zelela da kupim za sebe. Ali nije o tome rec.

Recite mi, imate li neku drugaricu ili rodjaku koja je devojka, neudata, nema dece i nezaposlena, a koja je skoro bila na nekom razgovoru za posao? Da li ste je mozda pitali kakva su joj pitanja postavljali tokom intervjua? Neka od sledecih pitanja sam doznala od svojih prijateljica, neka sam procitala u novinama (eto, desava se, ali retko, da se neko seti i o tome da koju rec napise):
~Koliko imate godina?
~Jeste li udati/u vezi?
~Koliko godina ste u braku/vezi?
~Cime se on bavi?
~Imate li dece? (znajte da mogucnost da dobijete posao je obrnuto proporcionalna sa brojem dece koju imate)
~A... nemate dece... A planirate li da zatrudnite u skorije vreme?
Naravno, ne smem da zaboravim da napomenem da je su ugovorima pojedinih stranih ali i domacih privatnih (bogme i drzavnih) firmi, mlade, zdrave i prave neudate devojke obavezane da ne smeju da zatrudne naredne tri (ili pet) godina.
Naravno, ako im se desi da zatrudne, pitanje je da li ce zadrzati svoj posao. Mnoge od njih su zaposlene na odredjeno radno vreme i za njih trudnoca znaci oprostaj od posla. A ni one koje su zaposlene za stalno nisu bas sasvim sigurne da ce ih posao cekati kada se vrate sa porodiljskog odsustva. I samo porodiljsko odsustvo predstavlja problem... kad na njega otici... kad se vratiti...

Da ilustrujem svoju pricu primerom iz zivota:

Znam jednu mladu zenu. Radi u jednoj drzavnoj firmi (nebitno kojoj, manje vise sve su iste), na odredjeno radno vreme. U doticnoj firmi, unazad najmanje deset godina nisu nikog primili za stalno, bar prema mojim infromacijama. Mlada zena je pre par meseci ostala trudna. Rekose mi, ceka blizance!!! Kako lepa i radosna vest!!! Naravno, odmah sam pitala, hoce li ici na porodiljsko... svaka blizanacka trudnoca je pomalo riskantna, a i za zenu je mnogo bolje da se odmara tokom trudnoce i da stedi snagu. Bice joj potrebna kad beba dodje. Odgvor je bio sleganje ramenima. Dobro, pitala sam, jesu li je primili za stalno? Opet je odgovor bio sleganje ramenima. Pa razmisljaju li da je prime za stalno. Jos jednom, identican odgovor. Uzdahnula sam.
Pre par dana doznala sam da je zenica otisla na porodiljsko po savetu lekara. Rekoh, znala sam! A jesu li je primili za stalno? Hoce li je cekati posao. Odgovor je bio "Ne znam... ne verujem..."

I onda vam neki novinar poruci krupnim masnim crnim slovima: Radjajte, Srpkinje, decu!!!