Странице

уторак, јун 25, 2013

Interna - između nas

Postoje mnoge stvari koje vas ne nauče tokom onih šest (i kusur) godina redovnog studiranja. A te stvari, kad se dogode, bolje je odmah pribeležiti, je hop! za čas posle nestanu iz sećanja. Zato danas sleduje jedna mala pričica iz moje nenapisane knjige, da se ne zaboravi.

Pacijentkinja, kojoj je zakazano da dođe u bolnicu, zove nas da se još malo informiše o detaljima. U redu, to je sasvim uobičajeno. Raspituje se o pregledima, analizama koje će se raditi, koliko puta će se vaditi krv, i tako dalje. Ja ljubazno odgovaram, mada mi se čini da sam već jednom sa njom prešla kroz neke delove tog razgovora, kada smo zakazivali lečenje. Ali, ne mari, ništa ne smeta da se ponovi. Kad, sledi mi rečenica.

P.: Znate, ja ću biti razmaženi pacijent.
D.: gledam u slušalicu i zadržavam dah. 
R.P.: A da li će mi biti obezbeđeno tuširanje?
D. i dalje zurim u slušalicu: Ali, naravno gospođo.
P: Aha, a hrana?
D: Kahmgrhm... pa naravno.
R.P.: Odlično... zvaću TE ja ponovo.
D: Slobodno gospođo.

Spuštam slušalicu i gledam u svoje koleginice koje se smijulje. Ispričah im tok razgovora, kad će starija doktorka:

-Pa što joj ne reče da pacijenti obezbeđuju hranu i sebi i doktorima.

U meni se tada pojavi R.D. i dodade kroz smeh: 

-Roštilj isključivo kod Lenčeta, slane zanimacije kod Lazarevića, torte kod Bonđorna. A tuširanje, u fontani, kad bude vraćena u park i puštena u funkciju.

Mali pojmovnik: 

P-pacijentkinja
D-doktor
RP- razmažena pacijentkinja
RD- razmažena doktorka