Странице

среда, новембар 28, 2012

Vrući saveti sa hladne zimske dane - Čokolada kroz 4 godišnja doba



Daj!

Crnu, mlečnu. za kuvanje, belu, dobro, ne belu, Najlepše želje, Lindt, Godivu, Kedberi, Milku (ako baš druge nema), domaću verziju od mleka u prahu i kakaa (recept iz veselih devedesetih), sa lešnicima, bademima, suvim grožđem (ko je rekao Galija?), sa keksom, karamelom, jagodama, marcipanom, višnjom i likerom, u obliku štangle, table, bombona, pralina, čokoladnog krema, torte, sladoleda, keksa, tople čokolade... samo da je čokolada.



Ovim rečima otpočeh ja na ovom blogu svoju ljubavnu priču sa čokoladom tokom sva četiri godišnja doba. Za mene nema slatkiša do čokolade, svaka torta i svaki sladoled su čokoladni; i kao što reče moja draga starija doktorka:

"Ja jedem samo crne kolače."

Naravno, preferirani oblik čokolade u zimsko doba je topla čokolada. Čak i kada je napolju temperatura i vreme slično proleću.



Moj prvi susret sa receptom za toplu čokoladu odigrao se kroz knjigu: "Inke, Maje i Asteci". Naravno, obzirom da mi sa sedam-osam godina još nije bio u potpunosti razvijen prefinjeni ukus (nisam jela dinju, nisam jela plave sireve i tome slično), bila mi je jako čudna ideja da su oni u čokoladni napitak stavljali 4 vrste paprike. I pored toga što sam dobar deo detinjstva provela u Leskovcu, gde je paprika peta osnovna vrsta hrane, čokolada je bila čokolada i ljuta paprika nije imala šta da traži u njoj.

Kao što vidite bila sam veoma blesavo dete.


Sledi vam recept za toplu čokoladu koju ja pravim.

5dl mleka

100 g crne čokolade - ja se držim pravila da u torte i toplu čokoladu stavljam isključivo čokoladu koju bih i sama sa guštom pojela, te je najbolji izbor Schogetten crna cokolada
kašika gustina i malo vode

Mleko zagrejati u šerpici i u njemu rastopiti kockice čokolade. Kašiku gustina rastopiti u minimalnoj količini vode i njime zgusnuti čokoladu do željene gustine (neko voli da je jede kao puding, a ja da je lepo popijem).

I to je ceo recept. Jednostavno, zar ne?

Po želji u toplu čokoladu možete dodati malo narendane kore pomorandže, vanilu, cimet, malo tucane paprike ili prah čili paprike, oraščić, biber... ma šta god poželite.



уторак, новембар 13, 2012

Vrući saveti za hladne jesenje i zimske dane - Jesenja depresija

Nema dana da mi se bar dvoje troje ne požale kako im nedostaje leto i sunce, kako im se samo spava (spava se i meni, pa šta sad), kako pate od jesenje depresije i mrze što mrak pada tako rano.

Meni ništa od toga ne smeta. Dosta mi je bilo i leta i sunca, nakupila sam se toplote dovoljno za zimu, ne smeta mi što mrak pada ranije i što se budim po mraku, jeste, volela bih da odspavam jošte malo, ali kada mora da se ustane - mora. Ne patim od jesenje depresije, jer jednostavno nemam vremena za nju, niti mogu da je priuštim. A i nemam nekih posebnih razloga da patim od tog poremećaja. Naravno, svi mi imamo probleme, hej, za razliku od mnogih svojih prijateljih ja i dalje volontiram, jubilarnu četvrtu godinu za redom, pa opet... 

Just chocolate
Bila je ovo lepa godina za mene. Namerno sumiram sve bitno što se desilo mesec i po dana pre Nove Godine, hoću da mi ovih mesec i po dana proteknu prijatno i veselo. Jer za mene, ovih mesec i po dana je najlepši deo godine i malo šta može da mi pokvari raspoloženje.

Dakle, ove godine sam završila svoju akademsku specijalizaciju, bivši magisterijum, uspešnom odbranom rada. Napisala sam svoje prve apstrakte prvi put kao prvi autor. Išla sam na svoj prvi kongres van Beograda i uživala u svakom trenutku svog puta i boravka na Zlatiboru. Spremam rad za objavljivanje. Spremam nove apstrakte. Radila sam puno, ali sam se i smejala puno na poslu, jer imam najbolju ekipu doktora na svetu. Nadobijala sam se komplimenata od svojih pacijenata. Veoma su mi prijali. Družila sam se sa starim prijateljima i stekla nove, divne prijatelje. Pevala sam, plesala sam. Zima je bila snežna i bela, proleće prijatno, leto toplo i dugo, a jesen zlatna i bez kiša. Pročitala sam mnogo dobrih knjiga i poneku lošu. Jela sam čokoladu. Slušala dobru muziku.

Shvatila sam da je najbolji način da se odbraniš od sveopšteg sivila da pustiš muziku u glavi svaki put kad to sivilo pokuša da te pojede. I da budeš svoja, ista i različita od drugih.






среда, новембар 07, 2012

Persijski tepih

Ja
Dosta je ljudi koji misle da ako je neko fin, ljubazan i spreman da pomogne kad god zatreba, takvu osobu treba tretirati kao tepih, gaziti je neumorno, skakati i trupkati u njoj u najkaljavijim i blatnjavijim cipelama koje se mogu zamisliti. 

E pa, jedan persijski, skupoceni tepih, je odlučio da progovori u ime svih ugnjetavanih tepiha. Možete skakati, hodati, trupkati po njima, ali pazite da vam se vaš tepih ne izmakne ispod nogu. Tada će vas dupe i glava zaista boleti.
Vilijam Blejk

Toliko.

I još:

"Na svog prijatelja veoma besan sam bio, rekoh mu svoj bes i on je iščilio." V. Blejk

P.S. Bojim se da su ovaj put bes čule osobe koje su najmanje krive za njega. Tako da im se još jednom izvinjavam.
P.P.S. Ali to ne znači da prave osobe neće dobiti svoju porciju u nekom trenutku. Svakako su zaslužile (i to debelo) da ih boli dupe.

понедељак, новембар 05, 2012

A koja je tvoja adresa?

Malo pitanje za početak. 


Kada zamolite prijatelja da vam da svoju adresu, on će vam dati:


a) svoju Facebook adresu
b) adresu svog bloga
c) adresu svog Twitera
d) adresu svoje lične strane na internetu
e) svoju kućnu adresu
f) svoju e-mail adresu

Sada, kada sa 90% sigurnosti mogu reći da je svega nekoliko ljudi odabralo opciju pod e) zavirite u svoje adresare. Većina će se latiti za mobilne telefone i u adresarima naći brojeve mobilnih telefona svojih prijatelja, brojeve njihovih poslovnih telefona, e-mail adrese (eventualno). Retko ko će tu naći adresu stanovanja.

Pa šta? Već osećam prekorne poglede na sebi. Kome je još potrebna ta adresa? Sledi i malo kotrljanja očima na račun moje radoznalosti.

Eto, meni treba. 

Shvatila sam da mi trebaju kućne adrese. I broj kućnog telefona. Neke događaje jednostavno ne možeš rešiti slanjem SMS ili elektronske poruke, tvitovanjem, fejsbukovanjem i tome slično. Jednostavno, u nekom momentu, zbog nekog događaja, ova adresa i broj će vam biti neophodni. 

Da, recimo, pošaljete rođendansku čestitku ili razglednicu sa putovanja. Ja obožavam razlglednice i dešavalo mi se da šaljem poruke (SMS, naravno) moleći drage osobe da me podsete kako im ono beše adresa (kućna). Mada, poslednjih nekoliko godina, ljudi mi sve češće donose razglednice i daju na ruke, ili nisu imali vremena da mi je pošalju (iako su je uredno kupili) ili se boje da je nikad ne bih dobila. Onda, možete da pošaljete novogodišnju čestitku (o čemu ću se potanko baviti kad se bacim na naredni serijal blogovanja "Vrući recepti za hladne zimske dane"), čestitku za venčanje, rođenje deteta, krštenje. 

Ili ćete se, kao ja pre nekoliko meseci naći u neugodnom položaju da ne znate kako da pošaljete izjavu saučešća svojoj dobroj koleginici i drugarici. Saučešće, naučila sam to kroz ovu gorku i tužnu lekciju, se ne može izjaviti preko SMS poruke. O njemu se ne može tvitovati ili postaviti status na Facebooku, poruka na nečijem Facebook zidu. Treba poslati telegram. A kako???

Eto, jedan mali novogodišnji predlog. Kupite si, ili dragoj osobi, na poklon mali notes i adresar. Ubeležite u njemu brojeve kućnih telefona i adresa svoje porodice, omiljenih rođaka i prijatelja koje volite. Redovno ga dopunjujte brojevima i adresama. I nosite ga sa sobom u tašni kada krenete na put. Nikad se ne zna kad će vam to zatrebati.