Странице

субота, септембар 29, 2012

Gozba za knjiškog moljca - Nizinske pripreme

Pošto smo se popeli na stolicu, krevet, stolicu i krevet zajedno i pregledali policu (nadam se, prebrisali prašinu sa iste) i okončali visinske pripreme prelazimo na nizinske pripreme.
Verovatno ste do sada, tokom proteklih godinu dana, u glavi pribeležili neke zanimljive naslove koje niste imali prilike da kupite ili, jednostavno kao i ja, čekate neki veći (čitaj sajamski popust). E, sada je pravo vreme da te naslove bacite na 'artiju. Al' pošto su divit i hartija davno izašli iz mode, sedite za komp i otvorite excel.

Zašto excel a ne word? Zato što ste vi profesionalni i ozbiljni sajamski kupac, a ne tamo neki... neozbiljni. 

Kad ste otvorili novi dokument u excelu, napravite sebi lepu tabelu. Moja ima više kolona (o redovima drugi put): ime knjige, ime pisca, izdavač, cena, cena sa popustom, gde ima popust i kupujem/još-malo-da-razmislim kolonu. Unesite te već unapred smišljene naslove i resto navedeno, samo ne popunjavajte onu kolonu kupujem/još-malo-da-razmislim. Za nju ima vremena. I jedan ekstra savet, ja volim da svoje knjige grupišem po izdavačima, jer mi to posle olakšava trku kroz sajamske hale.

E, kad ste napravili sebi tabelicu i sačuvali je na više različitih mesta (uključujući da ste jednu poslali sami sebi na mail, nikad se ne zna pu-pu-pu), vreme je za prvu disciplinu u sajamskom n-toboju, kros kroz sajtove izdavača. Ali o tome više sutra.

петак, септембар 28, 2012

Gozba za knjiškog moljca - Visinske pripreme

Svaki ozbiljniji sport, pa i oni neozbiljniji, zahteva i ozbiljne (ili neozbiljne) visinske pripreme. A da biste se dobro pripremili za ludnicu zvanu sajam knjiga, potrebne su vam one naj, naj, najozbiljnije. 

Dakle, prvo se popnite na stolicu, krevet, stolicu i krevet zajedno i dobro se upoznajte sa sadržinom svoje police. Jer tu ćete najpre dobiti odgovor šta želite da kupite ove godine. A onda, kada dobijete odgovor na to, popnite se na stolicu pred bibliotekom vaših najmilijih i najbližih od kojih (polu)trajno zajmite knjige ili koji (polu)trajno od vas zajme knjige. Tu ćete dobiti odogovor šta ne treba da kupite, jer možete da uzajmite, ili ćete možda, poput mene, početi da razmišljata da li vredi kupovati treću knjigu Silamriliona, pošto su prvo i drugokupljena knjiga (polu)trajno uzajmljene bratu i drugarici.

Možda ga i kupim, ako naletim na ono najavljeno, ilustrovano izdanje... obećavam da sada neću reći my precoiussssss... ah, ne vredi, my precioussssssss...

Nakon obavljenih visinskih priprema, sedate za stolicu ispred kompa i prelazite na nizinske pripreme ili pravljenje spiska, koji je apsolutna i potpuno neophodna rekvizita kada krene solo štafetna trka kroz dve sajamske hale. Pri tom, paralelno sa njime, započinjete sa i prvom pravom sajamsko-sportskom disciplinom, zvanom kros kroz sajtove izdavača

Ali o nizinskim priprema i krosu nešto više u narednim blogovima. 

понедељак, септембар 24, 2012

Gozba za knjiškog moljca ili pravo jesenje veselje


Danas sam ištampala kalendar za septembar i oktobar mesec i polako počela da precrtavam dane po njemu. Jer, na tačno smo četiri nedelje od svečanog otvaranja Beogradskog sajma knjiga (nećemo se zamarati kojim po redu, svaki mi je jubilarni), a za jednog knjiškog moljca raskošnije i lepše gozbe nema! Svi oni novogodišnji, božićni, uskršnji sajmovi, noći knjiga, akcije i popusti mi dođu kao predjelo, mala zakuska. Sajam je jelo od pet posluženja sa najukusnijim čokoladnim kolačem za kraj i maraskino trešnjom.


Zato ću narednih nekoliko postova posvetiti sajmu i podeliću sa vama svoje visinske pripreme za njega, male, korisne savete kako da ga preživite, obićiću najinteresantnije izdavačke kuće da vidim šta nam lepo i novo spremaju, i sve u svemu, ozbiljno se pripremiti za njega.

недеља, септембар 16, 2012

Jesnje veselje



„Svaki ludak ima svoje veselje.“ – ovo je rečenica koja se bar dvadeset puta dnevno može čuti u mojoj kući, pogotovo ako pola sata nabiram zavese na prozoru, pola centimetara desno, dva levo, već da bi mojoj majci bile podjednako nabrane.

Jedno od opštenarodnih veselja u mom domu je svakako i jesenje i prolećno veliko spremanje ormana i izmeštanje letnje i zimske garderobe iz jednog u drugi u treći, i tako ukrug. Naravno, ukoliko je ovo veselje unapred najavljeno, potrudiću se da me nema. Nije da ja imam nešto protiv spremanja ormana i svoje sobe, ali ako može, ja bih najradije to sama uradila, bez ičije pomoći, jer mi je zaista potrebno vreme da razmislim vredi li čuvati gomilu školjki koje sam donela sa ekskurzije u trećem gimnazije ili pak, sve verzije svojih neobjavljenih priča (šta ću kad najviše volim da ih pišem po papirima i sveskama).

Elem, kada me uhvate nespremnu, dok se još protežem po krevetu po principu e-super-danas-si-kod-kuće-možemo-da-pregledamo-ormane, jedino mi preostaje da skuvam sebi duplu dozu kafe i bacim se na pomaganje. Naravno, uvek postoji neslaganje, jer ja jednom kad odlučim da nešto treba da se baci, to ide u kesu, pa u kantu, a ne ponovo u orman. Mislim, čemu raspremanje ormana, ako ćemo prebaciti stvari iz jednog u drugi u treći i vratiti u neki od njih sve one iznošene ili pak, nikad nošene stvari?

Na kraju se to završi tako što ja sednem sa šoljom kafe na krevet i pustim majku da sve ono što je satima izvlačila, tresla da vidi šta je, krstila se što to još uvek čuva i trpala u kese sa bacanje, vraća nazad u orman ko-zna-možda-će-nam-ovaj-pocepani-čaršaf-zatrebati-mogu-od-njega-da-se-naprave-krpe-za-brisanje.

Jedna mala crtica za kraj mog nedeljnog kukanja nad grkom sudbinom jedinčeta (nema ko da me odmeni).

Svake godine, tokom priprema za novogodišnje proslave, kreće i kukanje (obično u KTC*) kako nemamo lep novogodišnji stolnjak, ili bar nastolnjak. Mama je u stanju da me satima vuče po radnjama, da ih razgledamo i divimo se, ali nikako da ga kupi. I tako godinama, ista priča. Naravno, godinama mi i preslažemo s vremena na vreme ormane. Da bi ove godine, letos valjda, u naletu traženja nečeg sasvim desetog, u gornjem delu ormanu, među stolnjacima ja ugledala nešto crveno i zeleno, na krem osnovi, onako... šareno i sumnjivo.
-Je li,-pitam je –šta ti je ono?

-Koje?- okreće se ona na stolici, opasno se ljuljajući.
-Ono tamo, sa crvenom i zelenom ivicom.
-Ovo?- izvlači nasumični stolnjak.
-Ne, ono dva stolnjaka i čaršaf iznad.
-Aaaaaaaaaa...- vadi novogodišnji nastolnjak sa zelenim grančicama i crvenim mašanjama.- Vidi, otkuda nama ovo?
-Pojma nemam.- počinjem da se smejem.- Pa kad si ga kupila.
-Ne znam... nisam znala da ga imamo.- ponovo ga je sklopila i umuvala među stolnjake.

P.S. Ja od sutra počinjem da tražim prolaz do Narnije. Ako je ona mogla da nađe nikad kupljeni novogodišnji nastolnjak u našem ormanu, i prolaz mora da je tu negde.

*KTC – Kineski tržni centar

уторак, септембар 11, 2012

Da l’ je i Kleopatra imala osteoporozu?


Da se razumemo, osteoporoza jeste bolest, šta god tvrdila nekadašnja gradska sekretar(-ka, -ica, šta god-kako god) gđa S. Vukajlović.

Osteoporoza jeste metabolička bolest kostiju, koja dovodi do smanjenja koštane gustine i povećanja rizika za nastanak preloma. Može biti primarna (osteoporoza u menopauzi, senilna nakon 75-te godine života, osteoporoza u muškaraca, juvenilna osteoporoza) ili sekundarna (kad nastaje zbog endokrinoloških, hematoloških, bubrežnih oboljenja, korišćenja određenih lekova, zloupotrebe stereoida). Često je nasledna, i ako ste imali baku ili deku koji su se u starosti povili ili, što ja kažem, smanjili, verovatno ne bi bilo loše da nekad u životu uradite osteodenzitometriju i proverite svoje stanje kostiju, ulažući tako u kvalitet svog života.

Čemu dakle ovaj uvod? Pa, ja ne bih bila ja a da neke stvari ne iskomentarišem. Al' ne, biseri g-đe Vukajlović ovaj put neće biti na mom šarenom tapetu. Ovaj put će se na njemu naći „šećerne vodice“ kojima se zamajavaju široke narodne mase.

Tokom ove četiri godine na endokrinologiji (iskustvo bezmerno, dragoceno i nezamenjivo) naučila sam dosta i o osteoporozi i o njenom lečenju, ali ono što me fascinira (i što će me vazda fascinirati) jeste maštovitost proizvođača svih sorti „šećernih vodica“, da ne kažem „bisernih vodica“ koja je zapravo najnoviji način za lečenje osteoporoze. Pored biserne vodice, u ponudi su sedefne i biserne kapsule kao i biserni prah. Način na koji te kapsule, prah i voda leče osteoporozu meni nije baš sasvim najjasniji, ok, kalcijum se svakako dodaje kao suplement uz terapiju, ali upropaštavati bisere zbog njega... aman... a što ne krečnjačke stene, lakše se nalaze, a i ima ih više.

Sve u svemu, drage moje dame i gospodo, moja je nedoumica sledeća:
-da li je Kleopatra imala osteoporozu, obzirom da je ona patentirala(bar u stripovima o Asteriksu i Obeliksu) ispijanje bisera rastopljenih u sirćetu;
-da li su koristili morske, slatkovodne ili pak ohridske bisere;
-kako su uspeli da rastope bisere u vodi, obzirom da iz eksperimenta sa svojom bisernom ogrlicom znam da se u vodi ne mogu biseri rastvoriti a ni sedef;
-ako su uspeli da ih rastope u vodi, da li je reč o slanoj, morskoj vodi ili slatkovodnoj ili pak vrsta vode zavisi od sorte bisera: morski, slatkovodni, ohridski (tu bi trebala jezerska voda i to sa Ohrida, ne verujem da bi se ohridski biser dao u bilo čemu drugom rastvoriti);
-da li se ipak radi o sirćetnoj otopini – ovaj eksperiment već ne bih smela da sprovodim, jer bi me majka ubila kad bi me videla, mada postoji posredni dokaz o dejstvu soli i kisele sredine na bisere koji menjaju boju zbog znoja (svi se mi znojimo, uprkos dezodoransima) a i zbog parfema

P.S. Teško je proceniti da li je Kleopatra imala osteoporozu, budući da je drevna kraljica Egipta umrla od zmijskog ujeda prilično mlada, mada, ko zna možda su proizvođači „biserne vode“ imali dovoljno vremena i novca da pronađu njenu mumiju i učine osteodenzitometriju. Samo se nadam da nisu radili merenje koštane gustine na peti.