Странице

уторак, децембар 28, 2010

10 melodija za savršen zimski dan

Jeste li primetili nekad kako je uvek tiho dok pada sneg? :)


Kako je zima moje omiljeno godišnje doba (ko bi rekao, rođena sam u julu ;)), volim da posmatram kako pada sneg. I volim da tu tisinu ispunim odgovarajucom muzikom. Stoga, ovo je deset meni omiljenih kompozicija za zimske, snežne dane.

10. Johan Štraus stariji Radecki marš (da, da, tapšanje je obavezno svaki put kada čujem izovđenje marša )

9. Čajkovski Valcer cveća

8. Debisi Mesečina (i ne, nema veze sa Sumrakom, iako sam čitala knjigu)

7. Betoven Mesečeva sonata

6. Vivaldi Zima

5. Čajkovski Ples šećerne vile

4. Čajkovski Smrt labuda

3. Johan Štraus mlađi Na lepom plavom Dunavu

2. Prokofjev Peća i vuk

1. Hačuturijan Valcer iz Maskarade

субота, децембар 11, 2010

10 stvari bez kojih ne mogu da preživim zimu


Eto, kako se 10 godina novog milenijuma približava kraju, red je da se to proslavi. :)

Zato će svi moji naredni postovi biti u znaku tog broja. 10. :)

10. Lap-top ~ sta da kažem, bez njega na kraju neću moći ni da dišem. Lap-top moj nasušni, sta bih ja bez tebe. Družićemo se nas dvoje ove zime, jer na tebi su pohranjeni sva predavanja i svi podaci neophodni za tezu.

9. Topla čokolada~ po receptu koji sam skoro otkrila. Savršeno. Još ako se doda malo nastrugane kore narandže ili vanila. Savršenije od savršenog.

8. Kokice~ znam, ne bih smela, ali su užasna zaraza.

7. Politikin Zabavnik~ kao i lap-top i on mi je postao neophodan za disanje. Kad pogledam svet kroz njegove stranice, nekako mi je sve lepše.

6. Krema za ruke~ zima škodi mojoj koži. Mogu da stavim na ruke pola kila kreme, ali koža će popucati. Grrrrrozno.

5. Obsesion~ zimska varijanta, jača od moje omiljene letnje. Volim CK.

4. Kiseli kupus~ stigao je, sjajan je. Biće sarmi!

3. Čaj~ zeleni, sa limunom, moliću fino.

2. Knjige~ i pre zimskog sajma nagomilala samo poput vrednog hrčka nove da mi prekrate vreme.

1. Vunene čarape~ jer su mi noge užasno hladne. Kad smo kod toga i prsti... i nos. Brrrrr.

среда, децембар 01, 2010

Crveni modni detalj


Crveni modni detalj

Mogla bih sada da nadugačko i naširoko pričam o 1.12. i šta se obeleža tog dana.

Neću.

Mogla bih nadugačko i naširoko da pišem o AIDS-u.

Ne, mislim da ni to neću.

Mogla bih da vam postavim upitnik i testiram vaše znanje (a i svoje) o „kugi 20 i 21-og veka“ (mada neke „novo-otkrivene“ bolesti ozbiljno konkurišu da ponesu ovu laskavu titulu.

Zašto bih vas gnjavila time?

Ili, zašto bih vas gnjavila pričom o istorijatu kondoma i važnosti njegovog korišćenja.

Velikoj većini ta priča na jedno uvo uđe na drugo izađe.

Sigurno vas je smorila rečenica da se AIDS ne dobija već uzima. Mora da ste je danas čuli sto puta na radiju, televiziji, ili pak videli na internetu.

Ne brinite se. Od sutra opet uranjamo u 364 dana ćutanja i tišine tokom kojih će vam najveća babaroga biti vuk iz priče o Crvenkapi.

Možda Crvenkapa i nije baš najbolji primer jer je ona imala crveni ogrtač čije je pantljike vezivala u crvenu mašnicu.

Budite mirni i spokojni, od sutra, crvena mašnica će opet biti slatki mali modni detalj, bez nekog posebnog značenja.

понедељак, новембар 29, 2010

Pioniri maleni


Danas je dvadeset deveti novembar. Za one koji su rođeni devedesetih i dvehiljatih, ovaj datum gotovo i da nema neko značenje. Za one malo starije ima.

I, ne, nećemo se pretvarati da nema nikakvog značenja. Mrzim licemerje i ono je zabranjeno na ovom blogu.

Za mene dvadeset i deveti novembar je veoma značajan datum. Ponajpre, to je rodjendan mog brata od tetke, zvaničan datum kada ja prestajem da budem starija sestra i kad se nas dvoje izjednačujemo po godinama. Sa tim izjednačavanjima smo prestali onda kada smo oboje napunili po dvadeset i sedam godoia. On je nastavio da stari, a ja sam odabrala da se zastavim baš u tim godinama. Mnogo mi se dopadaju. Istovremeno poseduju i neku zrelost i ozbiljnost, ali takođe su vesele, vedre, šarmantne i pomalo lakomislene. ;)

Sa druge strane, dvadeset i deveti novembar je bio veoma značajan datum kad sam bila mala. Dan Republike Beše li tog dana zasedanje AVNOJ-a u Jajcu? Nekako sam uspela da pozaboravljam te datume. Mogla bih da pitam majku, ona je od one generacije koja je znala svaki grm na Sutjesci i Neretvi. U svakom slučaju, Dan Republike je nekada davno (dobro, ne baš tako davno) bio neradan i predstavljao je lep mali odmor za radni narod i đake. Išli smo u goste i uživali u bogatoj trpezi. Ah, da, to je bio dan kada su svi đaci prvaci postajali pioniri i dobijali svoju pionirsku maramu i kapu. Još uvek ih negde čuvam. :)

Eto, priznajem, u mojoj se porodici slavio Dan Republike. I Prvi maj. I Božić i Slava i Uskrs (koji su tada bili radni dani). Ne stidim se toga. Ne vidim razloga. Taj deo istorije je deo i moje porodične istorije. Kad bih pokušala tog dela nasleđa da se odreknem, pljunula bih na uspomene nekih meni veoma dragih osoba koje su mi i te kako značile. A ja ne želim da se odreknem nijedne uspomene. Suviše su mi dragocene.

I zato me nerviraju ove ankete po novinama i na televiziji. Odjednom, niko nije slavio ni Dan Republike ni Prvi maj. Bože sačuvaj! (uz šta se anketirana individua tri puta široko prekrsti, zašto, ne znam... u stvari, znam, ali ajde da ne lajem previše). O, da jesu ti dani bili neradni (nastavljaju priču), ali to mi smo tako mrzeli što tih dana nismo išli na posao i u školu. Ne znam samo kako smo ih preživljavali (verovatno su se vezivali za vrata škole ili fabrike ili kancelarije i kukali što ih teraju na odmor)... i tako dalje i tako bliže.

A meni iskreno sve to pomalo nedostaje. Verovatno mi više nedostaju osobe sa kojima sam provodila te neradne dane. Jer njih više nema. Kao ni tih praznika.

Sada su došla neka druga vremena. I novi načini proslave starih praznika. Koji nemaju veze ni sa tradicijom, ni sa običajima, ni sa porodičnim okupljanjima. Nemojte mi samo reći da je kafanska pevačica deo slavskih običaja. Zapravo, nemojte ništa reći. Iako je ovaj dan radan, provedite ovih nekoliko večernjih časova sa onima koje volite.

недеља, новембар 07, 2010

Čudesno putovanje


Jos jedan oktobar je iza nas. Najlepši mesec u godini, bar što se mene tiče. Ispunjen onim slatkim iščekivanjem poslednje nedelje kada se otvaraju vrata sajma i kada ja krećem na još jedno čudesno putovanje. U svet knjiga.

Svake godine, ja brižljivo pravim plan osvajanja tog sveta. Napravim detaljan spisak knjiga koje bih želela da kupim. Pažljivo pretražim sve sajtove izdavača, obiđem knjižare, pročitam recenzije. I svaki put, ja bivam ta koja je osvojena. Zarobljena. Bez dvadesetak malih "okupatora" mojih polica i uopšte, životnog prostora, ne vraćam se kući. Ne mari što praktično više nema mesta u kući gde ih nema.

Pa, ipak, jednu sam stvar shvatila ove godine, vraćajući se sa drugog obilaska sajma. Da sam postala malo matora da bi me gazili klinci sa pljeskavicama u rukama. Naravno, icicu i dalje na sajam, ali samo prvog dana, što je ranije moguće. Knjige su već izložene, čiste i neiprevrtane, složene, smeškaju mi se i mame, a nema gužve i pljeskavica, i prstica lepljivih od karamelisanih jabuka. Ma, milina jedna.

***********************************

Kad sam bila mlađa, najlakši način da me moji smire i okupiraju pažnju nekoliko sati, bio je da mi otvore staklena vrata biblioteke mog dede i puste me međ knjige. Valjda se taj miris knjiga toliko uvukao u moju kožu i na neki način, postao deo mene, da se ja i dan danas najlakše opustim i smirim uz knjigu koja je baš po mojoj meri. Knjigu koja je moja zlatna karta za čudesno putovanje.

Na žalost, staklena biblioteka mog dede nije mogla da se razmontira i krene put moje ili ujakove kuće kad smo prodali taj stan. Ostala je tamo, a ja se nadam da ju je sadašnji vlasnik brzo popunio nekim novim i starim knjigama. Jer, bila bi grehota da se na njenim policama šepure lažne i jeftine "Ming vaze" (jednom sam, sva zgoržena, silom prilika, bila primorana da slušam šta bi se sve moglo staviti na police predivne biblioteke od tamnog orahovog drveta koja je stajala u izlogu jedne radnje; za tih sat vremena mentalne torture nijednom nije pomenuto da bi tu mogle da se smeste knjige).

субота, октобар 30, 2010

20 podela Srba na Srbe + 1

Skriboman u meni je konačno pobedio. Vraćam se svom blogu. Verovatno potaknuta činjenicom da danas, u Srbiji, svako moze pisati i objaviti kolumnu. Čak i dobiti priznanje za svoj "spisateljski" rad od strane književne i novinarske, hm, elite???

Ali, ne... varate se ako mislite da ću se ja u ovom majušnom blogu baviti stilom i konstrukcijom rečenica trenutne srpske "Keri Bredšo". Ili njenim likom i delom. Pretpostavljam da svaki pisac-spisateljica-skriboman ima svoj stil i svoju konstrukciju rečenica i da postoje ljudi kojima se to dopada. Ili ne. Jednako kao njen lik i delo.

Ono sto je mene zabavilo jeste podela državljana Srbije doticne "Keri". Zapravo, kad sam je pročitala, pomislih: "Čitala je Kovačevića?"
(Mislim, budući da piše kolumnu sama, valjda sama, onda zna svih 30 slova i citanje).
Zabavljena ovom mišlju, pozabavih se njenim podelama Srba na Srbe:
~muškarce i žene - da, ova podela postoji kod gosn Kovačevića
~Jecu i Cecu - ne ne bih ulazila u raspravu ove podele.
~ ljude i stoku

Nakon te poslednje podele zastadoh. Nju gosn Kovačević nije uvrstio u svoju knjigu, koju bih inače najtoplije preporučila kao štivo za čitanje. Jeste da posle nje ostaje da vam lebdi gorak osmeh na usnama, ali tačno nas opisuje onakvim kakvim jesmo, bez lažnog sjaja i šljokica.

No, natrag na "Kerinu" poslednju podelu, nakon koje sam se ja zapitala kojoj tačno od ove dve grupacije pripadam? Da li sam ljudsko, misleće, biće (ljud) ili pak deo životinjskog sveta. Proradi na to i gen dede i babe biologičara u meni, pa ljudi spadaju u carstvo životinja (Animalia). A i od stoke imamo koristi (mleko, sir, jaja... je li ovo nekakav test provere znanja, koliko se sećam gradiva iz prvog osnovne?)

I tako sam lupala glavu nad ovom zagonetkom koju nam je "Keri" postavila neko vreme. Iza mene su se na stolu komesale knjige kupljene na Sajmu, spremljene za čitanje i uživanje. Odsutno sam zurila u njihove naslove, a onda shvatih. Ja nisam deo nijedne od dve grupacije na koje je "Keri" podelila državljane ove male zemlje. Ja sam, bez lažne skromnosti ili bilo čega sličnog tome, deo one minijaturne treće grupacije koju više niko ni ne pominje, a koja je ovih sedam dana defilovala kroz sajamske hale.

петак, јул 09, 2010

25 stvari koje ne želite da znate o meni...

A i zašto biste? Ovo je samo nacin da se ponovo navučem na pisanje bloga :D

1.Ja sam Zorana i ovisnik sam o Internetu. I o Facebooku... i o blogovima... forumimam...

Velika je sreca sto radim u neposrednoj blizini Laze, pa ima ko da me leci kad prolupam nacisto. xD

2. Kad sam imala tri godine potukala sam se sa bratom od strica oko kompleta igracaka "Mali doktor". On je završio sa stomatološkim ogledalcetom, ja sa stetoskopom u rukama. On je postao stomatolog... ja doktor... I posle neka neko proba da mi kaze da ne veruje u sudbinu. lol

3. Nemam rodjenu bracu i sestre, i priznajem, obozavam sto sam jedinica. Zato imam dosta rodjaka, koje jako volim. Cak i onda kada se ljutim na njih i grdim ih. Priviligeija najstarije sestre.

4. Imam i pet ujaka i svaki put kad se okupimo (nebitan je broj), nas razgovor se okonca raspravom o tome ko je sagradio piramide i kada su tacno sagradjene.

5. Svi u porodici (i starije i mladje generacije) su bili buntovnici u skoli, ali ja sam ta koja drzi porodicni rekord. Naime, uciteljica me je izbacila sa tri casa od cetiri koliko smo imali u prvom razredu i to u jednom danu. Nisam je gledala kao u Boga. :P

6. Oni koji su citali "Sumrak" misle da je Izabela Svon trapava. Ti ljudi ocigledno nisu upoznali mene. Ja sam: zarila sebi makaze u koleno, pala sa drveta, razboja, gelendera, sa stola, sa stolice, sa kreveta, niz stepnike, pala sam sa bicikle, rushula, skejtborda, prozor je pao na mene, klizala sam se i po ledu i po suvom, udarila sam sankama u svako drvo na Avali, udarila sam istim tim sankama u kontejner i rasekla usnu, udarila sam glavom o ivicu svakog stola i stocica u kuci, itd, itd, itd...

7.Neki ljudi vole rok, neki vole narodnu muziku, neki hip-hop. Postujem svaciji ukus i mogu da slusam sve i svasta kad sam raspolozena, ali muzika koja me opusta, inspirise i uz koju najvise volim da mastam je klasicna. Trenutni favorit mi je Hachuturijanov valcer iz Maskarade.

8. Shampanjac tece mojim venama.

9.Navucena sam na sledece stvari: epsku fantastiku, naucnu fantastiku, cokoladu, chaj, mamine sitne kolace (pogotovo na cokoladne korpice sa filom od oraha i visnjom is kompota ahhhhhhhhhhhhhhh), poeziju Vilijam Blejka, Sergeja Jasenjina i Pabla Nerude. I na Politikin ZAbavnik. Svaki petak izuzetak.

10. Seldeci literatni junaci su moje i iskljucivo moje vlasnistvo: Dolohov, Pjer Bezuhov (Rat i mir); Eol, Beleg, Maidros (Silmarilion); Boromir, Haldir (Gospodar Prstenova); Remus Lupin, Regulus i Sirijus Blek, Nevil Longbotom (Hari Poter); Edvard Rochester (Dzjen Ejr); Hitklif (Orkanski Visovi); gospodin Darsi (Gordost i predrasude).

Ova lista je podlozna promenama i dopunama. :D

11. Joakim Finiks je moj. Jasno?

12. Volim da pevam "I'm singing in the rain" kada pada kisa. I da skacem po baricama.

13. Vise volim negativce u knjigama i sumnjive tipove (takodje u knjigama lol)

14. Moji kucni ljubimci su paukovi. I misevi cija visina se krece od 1,7m do 1,9m koji mnogo vole slatko od visanja moje mame. Ono se najbolje cuva na jednom mestu, u mom stomaku. :d

15. O, da... volim da pevam Internacionalu, nase zborne pesme i ruske balade. Preostala mi navika od skolskog hora.

16. Svi moji kompjuteri imaju cudnu naviku da se pokvare treci dan posto predju u moje vlasnistvo.

17. U mojoj kuci knjige se nalaze apsolutno svuda: na policama, na stolu, pod stolom, na krevetu, u krevetu, u ormanu, po kutijama, na stolici za ljuljanje, u kupatilu, na televizoru (pridrzavaju sobnu antenu). Nadam se da cu jednog dana imati dovoljno veliku radnu sobu da ih smestim sve, ukljucujuci i deo biblioteke koji je u Zrenjanjinu jer ovde jednostavno nema vise mesta ni za mene.

18. Ima neka tajna veza izmedju mene i parfema. Obozavam parfeme Kelvina Klajna, narucito Obsesion Night i Contradiction. Mada ne nalazim zamerke ni Versaceovom Crystal Night i Ultraviolet Paco Rabana.

19. Navucena sam i na fanfiction. Obozavam da citam, a jos vise da pisem.

20. Moram da prestanem da koristim medicinske termine u svakodnevnom razgovoru. xD

21. Iako su mi baba i deda bili profesori biologije, svi u mojoj prodici smatraju da je Darvinova teorija cista glupost. Dva glavna razloga su:

~ (Dedin): U nasoj porodici nije bilo majmuna... do sada.
~(Ujakov i moj, nakon detaljnog razmatranja genetike): Ljudi imaju 23 para, to jest 46 hromozoma. Majmuni imaju 24 para, odnosno 48 horomozoma. Ako bismo se drzali Darvina, ispalo bi da su ljudi degenerisani majmuni.

Naravno, postujem svakog ko misli da su mu preci bili majmuni. Moji nisu bili... nikako.

22. Volim da puckam mehurice na ambalazi sto izludjuje moje po kuci.

23. Volim da citam zutu stampu. Cisto zenski, ali nista bolje od dobrog traca.
Ok, pocela sam da kupujem te sarene casopise kada sam shvatila da je za moju mamu "Grand" hotel i da je nakon te izjave svi nesto cudno gledaju.
Blago mojoj mami i svetu u kome ona zivi, u kome je "Grand" hotel. lol

24. Volim cipele sa visokom stiklom, tasne, esarpe, ljubicaste i tamnocrvene nalakirane nokte. Znam, znam, ljubicasta je tako "in" sada, ali to je oduvek bila moja omiljena boja. Uz tirkiznu i crvenu.

25. Ukinite Pink!!!

~Opsirana sam. Za mene je najvece mucenje kad mi neko kaze da opisem sebe u tri reci. Tri reci je premalo (a to su, kao sto vidite, cetiri reci).