Странице

петак, јануар 25, 2013

Pigmalion na srpski način

...iliti tugovanka jednog Kalimera...

"Jao, super! Nije knjiga!" reče moja lična Galateja, moja rođačka Elisa Dulitl, pre jedno mesec i po dana na sopstvenoj rođendanskoj žurci (na kojoj se provedoh ko bos po trnju i mimo toga, a sve zahvaljujući činjenici da sam zaista završila medicinski fakultet). Te večeri čvrsto reših dve stvari:

1. Nema pigmalionisanja više!
2. Kad me neko pita na žurci čime se bavim, ima da odgovorim da se bavim logistikom (i bavim se, na neki nacin)

Elem, pigmalionisanjem u slobodno vreme sam počela da se bavim kada mi je majka prepustila svoje komsijske i rođačke "đake" kojima je povremeno pomagala oko engleskog jezika. Bila sam mlada, luda, blesava i prihvatila se obaveza. Iz te poluprofesorske priče sam takođe izvukla još jednu pouku, a to je: uvek naplati taj čas, jer je to tvoje vreme, tvoje znanje koje trošiš, ma koliko ti neko bio rođak ili dobar komšija. Sutra će taj dobar  i te kako da ti naplati za to što će napraviti Voltin luk, a rođak će veselo da ti mahne iz kola i da se proveze pored tebe, zavejane na stanici, čak i kad idete u istom pravcu.

Ja
Pigmalionisanje je počelo potpuno naivno, dok sam rođaku pisala sastav za pismeni iz srpskog ili mu pomagala oko pasiva za kontrolni iz engleskog.

"E, mogao bi da pročitaš ovu knjigu!"
"Ovo je super pesma, poslušaj je."
"Idem u bioskop/pozorište, 'oćeš sa mnom?"

Ponekad bi pročitao neku knjigu, poslušao neku pesmu, pošao sa mnom u pozorište ili bioskop. I pričao mi o svojim planovima, prilično visoko postavljenim ciljevima, problemima, a ja sam bila puna razumevanja i podrške.

Šta će iz toga da se izrodi trebala sam da shvatim one večeri kada sam otkazala zakazano ispijanje kafe sa drugaricama da bih mu pomogla oko engleskog za pismeni. Nakon polusatnog moljakanja, promenila sam svoje planove i rekla da dođe. Sati su prolazili, a njega nema. Ne javlja se na mobilni, ne odgovara na poruke. Kad sam ga u neko zlo doba dobila, već prilično iznervirana, reče mi:

"Išao sam na snimanje Granda."

Još tada sam trebala da presečem. Al' jok. Ja svaku lekciju moram da naučim na teži način.

I sad mi je jedino preostalo da kalimerišem na sopstvenom blogu. Nepravda pa to ti je i tome slično, iako znam da sam sama, hmmmmm, kriva.

P.S. Savet za kraj, nemojte da se igrate Pigmaliona. Možda i deluje zabavno i lako kad čitate priču ili gledate "My fair lady", ali to su ipak legenda i film. Život nije ni jedno ni drugo. Pogotovo život u Srbiji.

недеља, јануар 20, 2013

Srpsko-kinesko novogodišnje odluke

Ok, pa nikad nije kasno za njih zar ne? Sasvim je dovoljan broj novih godina, ravnomeerno raspoređenih po 365/366 dana da bi se odluke mogle doneti, pa prekršiti i ponovo doneti.

Sledi mali spisak odluka koje ću možda, a možda i neću prekršiti u narednih godinu dana.

-Nikad više neću izigravati Pigmaliona. Zamorno je, naporno, razočaravajuće i, hm, nakon poslednjeg događaja mogla bih reći i besmisleno.

-Neću započinjati ni sa jednim novim serijalom knjiga, pogotovo neću počinjati sa nekim kome sve knjige nisu objavljene.

-Ove godine ću pokušati da pročitam knjige koje sam zaista, zaista volela. Recimo, Tolkina, En Mekefri, Akunjina, Srpsku triologiju... da, definitivno ću se ponovo latiti Srpske triologije, dugo je nisam čitala.

-Ograničiću broj serija. Da vidimo, definitivno ću pokušati da odgledam sve propuštene epizode Šerloka, Dr Who-a i Nekad davno. I uživaću u novoj sezoni Pesama leda i vatre. Obzirom na to koliko često gledam televiziju, a još češće serije na kompjuteru, ove četiri će potrajati za celu godinu.

-Ićiću češće u bioskop. Čeka me Oz i drugi deo Hobirta, i oh, još jedno desetak filmova koje vredi gledati na velikom platnu.

-Nikad više neću da idem da gledam film koji je rađen po knjizi sa nekim ko nije pročitao knjigu. Naporno!

-Češće ću koristiti četiri magične reči.

-Svako ko umesto: "Ćao, kako si?" krene da kuka o tome kako nema para (volonteru, a da pritom taj neko radi), vremena (a da pri tom se cele dane izležava ko baba žvaka po kući), snage, volje, razumevanja da neko drugi ima probleme i nije mu danas da da bi slušao tuđe, dobiće kao odgovor: "Avada Kedavra!" i "tu-tu-tu" signal. Good old JKR.
Mesto zanoktica

-Neću više grickati zanoktice. Zaista neću. Ljiljo, ako me vidiš da ih žderem, imaš pravo da me mlatneš.

Tolko mogu da se setim...

Pa da vidimo šta će od svega biti.

Uzdravlje, odoh na slavu.
Ammm, ovo i nije baš trebalo da se nađe ovde... hehehe




субота, јануар 19, 2013

Beli grad




Kad su na mestu današnjeg Beograda, prvi ljudi počeli da podižu prve kuće, one su bile od blata.
Danas ih naprave, a blato sutra pobeli.
Kad su počeli da ih grade od žute trske - i trska za noć pobeli.
Kad su zidali od mrkog kamena, i kamen pobeli.
Ko god da je podizao Beograd shvatio je da on mora biti beo.


понедељак, јануар 07, 2013

Božić ili 365 dana trapavosti

Kažu da na dan Božića valja početi neki posao, kako bi bio vredan tokom cele godine.

Ajde, rekoh sebi jutros, mogla bih da sednem malo i da radim nešto, da malko prevodim rad, da mu povučem nogu.

Elem, sudeći po današnjem dana ja ću u toku sledeće godine trčarati gore dole, praviti i jesti tortu, raditi na svojim radovima (pisati, prevoditi), kucati SMS poruke, gubiti vreme na Facebooku, ređati pasijans, čitati knjige, postavljati sto, pisati blog... i, sudeći po činjenici da sam prosula čašu soka, onako klot, biću narednih 365 dana trapava.

Jej!!!

Srećan vam Božić!!! I brišite odavde, Božić je dan koji se provodi sa porodicom, a ona nije u kompjuteru (osim ako ne pričate sa rođacima iz daleka preko Skajpa, onda jesu u kompjuteru).