Davno
su prošla vremena kada su dame i gospoda,
a kasnije drugovi i drugarice, ulazili u knjižare i razgledajući sabrana
dela Tolstoja, Dostojevskog i Kardelja, naručivali metre i metre knjiga.
„Ako
može u plavoj nijansi, da mi se slaže uz tapete u dnevnoj sobi i mebl štof na
plave cvetiće u spavaćoj.“
Naravno,
tada su još uvek postojali knjigovesci koji su izlazili u susret ovakvim
željama. Kako je lagano odumirao ovaj lep zanat, tako su se police u domovima
sve više i više bile šarenije.
I ja,
eto, naivno, pomislih kako smo upokojili tog metarskog vampira. Kako sam samo
pogrešila!
Pre
par meseci naletoh, zahvaljujući sveznajućom internetu, na vest da su se u
jednom beogradskom kafiću (nek ostane bez imena da mu ne pravim reklamu)
pojavile knjige na centimetar! Da, da, na centimetar!
Ali ti
centimetri nemaju veze sa opalom kupovnom moći (jednostavno, ne može se više kupiti
3m knjiga, skupo je), već sa dubinom police.
Elem,
vlasnici su odlučili da oplemene malo svoj kafić i kulturno ga uzdignu. Stoga
su kupili police i knjige. Ali, kako se ispostavilo, police su bile plitke i
knjige po svojim dimenzijama nikako nisu mogle da se uklope. I šta sad? Vratiti
police i naručiti dublje?
Ne!
Skupo!
Jednostavnije
je uzeti sekač i cap! Preseći knjige na pola! Daleko jeftinija metoda!
Doduše,
možda su mogli da kupe ona džepna izdanja, ali i to je skupo! Preseći knjige –
jeftino!!!
Već
neko vreme se mislim da odem u taj kafić i popijem precenjenu im kafu, samo da
bih videla taj fenomen. Ako ga do sada nisu sklonili već.
A onda
ću moći da se pohvalim da sam do pola pročitla Džojsa. Ali baš do pola.